Ne interesuje nas sta ce se desiti ako Berlusconi da ostavku, i mislimo da je lazni "fair play" odredjenih sektora opozicije odgovoran za dramaticno stanje nase demokratije, zbog kojeg ce se pre ili kasnije morati suociti sa svojim glasacima. Ono sto znamo je da Berlusconi predstavlja jednu veoma opasnu anomaliju u okviru zapadnih demokratija - kao sto je to vise puta potvrdjeno ovih dana u inostranoj stampi koja naziva ovu vladu "diktaturom" - i koja vise ne moze da stoji u Parlamentu, naprotiv, tamo ustvari nikada nije trebala ni da udje: to i sam premjer dobro zna i upravo zbog toga forsira zakone i krsi Ustav, kao u slucaju Lodo Alfano*, i namerava da nastavi istim putem autoritarizma kao sto se to istice u njegovim izjavama u Beneventu. Ne mozemo vise da ostanemo inertni pred inicijativama coveka koji drzi celu zemlju kao taoca vec petnaest godina i cija koncepcija drzave kao privatno vlasnistvo ga cini neprijateljem svakog oblika slobodnog izrazavanja, kao sto to dokazuju besomucni napadi na slobodnu stampu, na satiru i na internet narocito poslednjih meseci. Ne mozemo da ostanemo inertni ispred besramnosti jednog coveka iza kojeg stoje teske senke bliske proslosti vezane za mafijaska zverstva, njegovih odnosa sa mafijasima kao Vittorio Mangano* ili osudjenih za saradnju i podrsku mafijaskih organizacija kao Marcello dell'Utri*.

Mora dati ostavku i braniti se, kao svaki drugi gradjanin, ispred suda Republike zbog optuzba koje su okrenute prema njemu.


'No Berlusconi Day'