Volim crkve.
Odmalena.
Gdje god sam putovala, odlazila sam s velikim postovanjem i u dzamije, sinagoge…
Zavisi gdje sam vec bila. Uvijek sam se molila “svom Bogu” kojeg jedino poznajem.
Jednom mi je rekao jedan dragi prijatelj, ateista:
“Ti uopce nisi prava vjernica, katolkinja kad jednako vaznim dozivljavas sve (prethodno nabrojano).”
U sebi sam se nasmijala od pomisli sto bi mu odgovorio taj Bog kojeg smo takvi, ljudski nesavrseni, drsko “podjelili”.
Osorska katedrala…Stoji i kad se sve mijenja. I prolazi…