Neki u transu pjevaju o Jugoslaviji jer njima je stvarno bio dobar zivot tijekom te drzave.

Drugi ne mogu vjerovati da postoje toliko “nemoralni likovi koji su tako brzo zaboravili ili cak odgojili svoju djecu da ne shvacaju da je pod tom petokrakom ubijan hrvatski narod”.

Zasto nema pomoci?

Vecina njih koja pjeva,
ne zna sto je bila uloga SANU-a.
Oni ni ne znaju sto je SANU.
Ili su im mama i tata objasnili da je to bilo OK.

Vecina nema pojma tko je Garašanin i sto su njegove “Načertanije”.
Nece ni sada zaguglati.
Predosadno.

Oni se sjecaju drustvenih stanova, sigurnih radnih pozicija i pohane piletine s kojom su putovali na ljetovanje u “drustvena odmaralista”.

Sve je to idealno. Kao i komunizam koji je u svojoj biti najblizi idealu drustva.
Ali, ima jedan problem.
Ljudi mu nisu dorasli.
I zato smo se raspali.

I meni je zao sto ne mozemo zivjeti u pravednijem drustvu.
Medjutim, to za mene nije bila Jugoslavija.
Zato, niti iz zabave “ne slavim jugoslavensku zastavu, ne njisem se pod petokrakom” i ne radim budalu od sebe.

Ne zbog sebe.
Nego zbog onih kojih nema.

Dok sam ziva necu to napraviti.
Da imam djecu, isto bi ih odgojila…

Ne, to nije hrvatski primitivizam.
To je dostojanstvo.

I nemojte se svadjati oko toga.
Oni koji zive u stanovima i imaju kuce koje su im cudnim spletom okolnosti pripale i uzivaju i njima i danas - nece vas shvatiti.

Njima je bilo dobro.

Ali, oni su vasi sugradjani.

To je Hrvatska.

Medju njima su i vasi prijatelji.

Demokracija je manjkava u vecini stvari.
Ali u jednom je dobra.
Stvar izbora.